Search This Blog

Loading...

GOSPODA GLEMBAJEVI


Vrsta djela: drama u tri čina
Mjesto radnje: grad Zagreb
Vrijeme radnje: noć, 20. stoljeće
Kratak sadržaj
Prvi se čin odvija u sobi obitelji Glembaj. Angelika, supruga pokojnog Ivana Glembaja promatra promatra portrete na zidu. Leone Glembaj, inače vrlo zaljubljen u nju, stoji pokraj nje te također promatra portrete. Usred razgovora, Leone joj počne podilaziti i govori joj kako je promatra već čitavu večer. Angeliki postaje neugodno, no tada dolaze Fabriczy i Silberbrand. Stanu s njima razgovarati o portretima, djelima koje je naslikao sam Leone. Angelika se osjeća nelagodno te odlazi do ostalih portreta. Sva trojica krenu za njom.
Fabriczy počinje govoriti o dobročinstvima i uspjesima Glembajevih, dok Leone govori kako je točno da su zapravo svi Glembajevi varalice. Tada ulazi Puba, pravni savjetnik Glembajevih i traži barunicu. Nervozan je i skeptičan zbog natpisa u novinama i medijima koji kruže o obitelji Glembaj. Smatra potrebnim demantiranje tih laži, no barun Glembaj misli da to nije potrebno. Puba mu čita članak iz novina u kojem barunicu optužuju da je ubila svekrvu i svoju krojačicu. Glembaj se razljuti i zatraži od Pube da prestane čitati.
Leone se uplete u razgovor i optužuje barunicu. Ona sva ljuta odlazi iz sobe, a tada dolazi do svađe između Leonea i Silberbrandta koji tvrdi da je čuo njegov razgovor s krojačicom. Leone još jednom optužuje barunicu, a nakon što je Silberbrandt počne braniti, Leone ga optuži da je nezin ljubavnik. Sve to čuje i barun Glembaj.
U drugom se činu radnja događa u Leoneovoj sobi. On se, naime pakira i planira otići. Silberbrandt je s njim u sobi i ljut je kako ga je mogao tako optužiti pred svima. Leone se nimalo ne obazire na njega. Tada u sobu ulazi barun te se Silberbrandt, sav preplašen, ispričava i izlazi iz sobe. Isprva izbjegava pravi razlog svog dolaska te priča s Leoneom o njegovom slikanju, vremenu i slično. Tada ga upita je li ono što je malo prije rekao o njegovoj ženi i Silberbrandtu istina. Leone misli da je potpuno nepotrebno da razgovaraju o tome te nema dokaza da potvrdi svoju priču.
Optužuje barunicu da je za sve kriva, za smrt njegove majke i sestre. Barun mu ne vjeruje i optužuje ga, ne prihvaćajući činjenicu da je njegova žena ubijica i lažljivica. Tvrdi da je voli i da ona nikako ne bi bila sposobna i u stanju to napraviti. Leone je bijesan i počinje optuživati, a zatim i vrijeđati barunicu. Glembaj ne dozvoljava da tako govori o njegovoj ženi te ga dva puta udara. Leone nakon tih udaraca kaže barunu da je i njega barunica pokušala zavesti. Tada Glembaj traži barunicu, no njegov je sluga ne može naći. Kaže da nije u svojoj sobi.  Napokon postaje sumnjičav. Barunica kasnije ipak dolazi, a Glemabj svjestan da mu laže jako se razljuti i onesvijesti.
Treći čin završava u Glembajevoj spavaćoj sobi. Glembaj leži u svom krevetu, do njega sjedi Angelika, a pored njih stoji leone crtajući portret svog oca. Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann razgovaraju o smrti. Leone je tužan, ljut i razočaran jer misli da je za sve on kriv. Potrga svoju skicu, no Puba ju sprema i slaže na stolu. Dolazi barunica te kako bi ostala sama s Leoneom, moli Angeliku da ode barunu po kravatu.
Kad ostanu sami, barunica upita Leonea zašto je mrzi i želi optužiti. Leone samo šuti i ne želi razgovarati s njom. Nakon što se Angelika vrati, zazvoni telefon. Direktor trgovačke banke želi hitno razgovarati s barunicom. Kad ona razgovara na telefon, Angelika i Leone ostaju sami. Leone joj govori kako se on smatra krivim zbog Glembaja te smatra da bi jedino dobro rješenje bilo da se ubije.
Barunica dođe u sobu i počne vikati da joj je Glembaj uzeo sve što je naslijedila i što je zapravo njeno. Leo. ne govori da je samo vratio ono što mu je uzela. Pokuša otjerati barunicu, no ona ne želi otići. Pokuša ga napasti, ali je Leone obrani škarama. Želi je dohvatiti, no ona pokuša pobjeći. Leone potrči za njom i začuje se baruničin vrisak na kraju hodnika. U Glembajevu sobu zatim ulazi sluga i govori da je barunica ubijena. Angelika sva u šoku ostaje mirno stajati u sobi.
Bilješka o piscu
Miroslav Krleža rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, u građanskoj obitelji nižeg socijalnog statusa. Završio je nižu gimnaziju u Zagrebu, a kasnije je pohađao vojnu kadetsku školu u Pečuhu.
U književnosti se javlja 1914. godine, a bio je fascinantan književnik i enciklopedist. Mnogi su ga smatrali najvećim hrvatskim piscem 20. stoljeća. Tijekom svoje karijere i stvaranja, postigao  je vrhunske domete u doslovno svim književnim vrstama, te se njegov opus ne može nikako svrstati ni u jednu kategoriju ili stilsku formaciju. Pisao je u svim tematskim cjelinama, od novela, poezije, romana, drama pa sve do eseja i dnevnika.
Desetljeća njegova stvaralaštva značajno su obilježila hrvatsku književnost, te dala tematsku, estetsku i ideološku mjeru svega što je napisano u to vrijeme u Hrvatskoj. Izuzetnu snažnu stvaralačku energiju posvetio je dramskom žanru, u kojem je poznat kao jedan od najznačajnijih. Njegova najvažnija, odnosno najpoznatija djela bila su: Gospoda Glembajevi, Povratak Filipa Latinovića, U agoniji, Na rubu pameti, Balade Petrice Kerempuha,  i dr.
Izrazito je važan i njegov rad na enciklopedistici, te njegovo ustrojstvo Leksikografskog zavoda, koji danas nosi Krležino ime, te čini jednu od glavnih kulturnih institucija hrvatskog naroda. Preminuo je u Zagrebu, 29. prosinca 1981. godine.