Književna vrsta: bajka
Mjesto radnje: Šuma Striborova, selo
Vrijeme radnje: davno
Likovi: Majka, sin, snaha, Malik Tintilinić, Domaći, Stribor i djevojka
Kratak sadržaj
Momak je ušao u šumu Striborovu, a da nije znao da je ona začarana i da se u njoj događaju razna čuda. Šuma je morala ostati začarana sve dok u nju ne dođe netko kome je draža njegova nesreća od sve sreće ovoga svijeta.
Kada je momak nasjekao drva i sjeo na panj da se malo odmori iz panja izađe zmija. To nije bila prava zmija, već djevojka koje je bila ukleta radi grijeha i zlobe, a mogao ju je osloboditi samo netko s kim se oženi.
Momak je pomislio da je zmija toliko lijepa da bi je mogao ponijeti kući, a zmija se odmah pretvori u djevojku i pomisli kako je momak glup. Zamoli ga da je povede i oženi se njome. Momak je bio dobar, plašljiv i stidljiv i djevojka mu je bila lijepa pa ju je poveo kući u kojoj je živio sa svojom starom majkom.
Majka je bila stara i mudra i odmah je vidjela što snaha ima u ustima, zmijski jezik. Pokušala je objasniti sinu da je u kuću doveo zmiju, ali se on naljutio na majku. Snaha je bila zlobna, proždrljiva i goropadna. Htjela se riješiti majke, a sin je šutio da bi joj ugodio.
Jednog dana kad je majka pred kućom na hladnoći ugleda siromašnu djevojku koja prodaje treščice. Majka nije imala novca, ali uzme nekoliko grančica. Uvečer su sin i snaha otišli u posjet kumovima, a majka je ostala sama i potpali vatru onim treščicama što ih je kupila od siromašne djevojke.
Kada se vatra rasplamsala začulo se pucketanje, a iz svake treščice pojavi se veseli plamićak. Bili su to Domaći. Majka ispriča Domaćima svoju nesreću i zamoli ih za pomoć. Malik Tintilinić, predloži da pod kokoš podmetnu svračja jaja, a snaha će se polakomiti i kao svaka šumska guja isplaziti jezik.
Kada je došlo vrijeme izlegli su se svračići i majka donese gnijezdo i pozove selo, jer se snaha htjela pohvaliti, ali kad je ugledala svračiće isplazila je svoj zmijski jezik i tako je cijelo selo saznalo da je ona zmija. No sin se toliko se naljutio na majku da ju je otjerao iz kuće iako je vani bio snijeg.
Majka je zapalila vatru od one treščice i ponovno su se pojavili Domaći i majka im je ispričala što se dogodilo i oni je povedu do svog starješine Stribora. Sve mu ispričaju, a on majci ponudi sa se vrati u svoje rodno selo, u svoju mladost koja će vječno trajati i tako zaboraviti na sve svoje brige pa i sina.
Majka zahvali Striboru na dobroti i odluči ostati u svojoj nesreći, radije nego da zaboravi sina. Nakon tih riječi nestadoše sve čarolije u šumi Striborovoj. Snaha se pretvori u zmiju, a majka i sin ostadohu sami usred šume. Sin je majku zamolio da joj oprosti.
Poslije se oženio sa djevojkom koja je prodavala treščice.
Autor: Ivana Brlić mažuranić
Bilješka o piscu
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela do svoje šeste godine.
Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu, govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski i engleski jezik.
Objavila je sljedeća djela: Valjani i nezadovoljni, Škola i praznici, Slike, Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Priče iz davnine, Knjiga omladini, i još neka poučna djela.
Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu 21.09.1938. godine.
