Naslov: Novela od Stanca
Kratak sadržaj
Vlaho, Miho i Dživo Pešica (mladi Dubrovčani) sastali su se, kao i svake večeri kako bi razgovarali o zanimljivim događajima tog dana. Govorili su o tome kako svakodnevno varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a zapravo odlaze van. Miho je opisao kako on vara svoje roditelje: čim odu spavati, on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe.
Zatim je ispričao jako zanimljivu vijest, kako je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije našao stan, pa kako nema gdje spavati, spava ispred fontane. taj je gospodin sa sobom donio i kozle, grudu i sir. Miho je smislio kako bi ga njih trojica zajedno mogli nekako prevariti, ili se barem s njim malo našaliti.
Dživo je drugi dan otišao kod Stanca i počeo je razgovarati s njim, te mu je starac rekao kako je donio tržak,ali da ga nitko nije htio ugostiti. Dživo mu je zatim slagao i rekao da je on trgovac, te da će mu rado pomoći. U razgovor sa Stancem, Dživo je rekao da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je došao u grad. Stanac i Dživo su se pozdravili, a Dživo je otišao kod Vlaha i Miha da im to ispriča.
Nakon što je Dživo opisao što je ispričao Stancu, svi su se obukli u vile i otišli k njemu kako bi ga prevarili. Stanac je, čim je ugledao vile, naivno povjerovao da će se i on, kao navodno i Dživo, pomladiti. Jedan mladić je glumio vilu koja je pričala Stancu, zatvorila mu oči i zavezala ruke, kako bi mu druga dvojica mogli uzeti sir, tele i grudu. Kad je Stanac otkrio prevaru, počeo je vikati, ali je već bilo prekasno, bio je prevaren.
Glavni lik: Stanac
Autor djela: Marin Držić
Bilješka o piscu
Marin Držić rođen je u Dubrovniku, 1508. godine, u velikoj trgovačkoj obitelji, kao čak dvanaesto dijete. Bio je svećenički pripravnik, a u veljači 1538. godine izabran je za orguljaša u dubrovačkoj katedrali, te nekoliko mjeseci kasnije Vijeće umoljenih dodjelilo mu je novčanu potporu.
1548. “Pomet družina” izvela je njegovu komediju Pomet. Bio je pjesnik renesansne glume te je izrazio draž pučkog govora. Progovorio je također, prostonarodnim jezikom te je prvi donio na pozornicu likove pjesnički i pučki ocrtanih ”našijenaca”, kao što su Pomet, Dundo Maroje, Bokčilo i drugi.
Bio je vješt i vrlo slavan dramatičar, također upoznat i s antičkom tradicijom, a njegov se komediografski opus održao sve do danas. Umro je iznenada, iz nepoznatog i tajanstvenog razloga, u Veneciji, 2. svibnja 1567. godine i pokopan je u crkvi sv. Ivana i sv. Pavla.
