Search This Blog

POSLJEDNJI STIPANČIĆI



Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: zima 1834. godina
Mjesto radnje: Senj
Likovi: Valpruga Stipančić, Lucija Stipančić, Ante Stipančić, Juraj Stipančić, Alfred..
Kratak sadržaj
Godina je 1834., zima je. U jednoj hladnoj sobici u Senju, Valpruga Stipančić njeguje svoju bolesnu kćer Luciju. Lucija ima 22 godine, ali izgleda mnogo mlađe. Oduvijek je bila boležljiva i blijeda, a sad čeka smrt od posljedica tuberkuloze. Kako bi joj skratila vrijeme majka joj priča priču o njihovoj obitelji. Valpruga je bila udata za Antu Stipančića, čovjeka koji je uvijek bio oštar i strog.
Imala je jednog sina Jurja i nju Luciju. Djeca su bila potpuna suprotnost, naime, Juraj je bio bezosjećajan i okrztan, dok je Lucija bila pretjerano osjetljiva. Njihov otac je uvijek preferirao Jurja, tako ga je i poslao na školovanje u Beč, dok je Lucija uvijek bila ignorirana. Otac se ujedinio sa kanonikom Vukasevićem i zajedno su htjeli maknuti vojničku vlast u Senju. Njegovi planovi su se izjalovili zbog sinova razmetnog ponašanja, upao je u dugove i umro, ostavivši obitelj bez ičega.
Iz Beča se vraća Juraj sa prijateljem Alfredom. Alfred zavodi Luciju, no ubrzo je napušta, bacivši jadnicu u očaj. Juraj tjera svoju majku da proda imanje kako bi mogla isplatiti njegove dugove i odlazi u Mađarsku gdje mijenja ime. Lucija i Valpurga žive u još većoj bijedi, kako Lucija ne bi umrla od tuge njena majka moli momka Martina da joj šalje ljubavna pisma i potpisuje se kao Alfred. Saznavši istinu o tome, Lucija umire u velikim fizičkim i psihičkim bolovima. Njena majka umire nedugo za njom kao prosjekinja koja je izgubila sve u životu.
Bilješka o piscu
Vjenceslav Novak rođen je u Senju, 11. rujna 1859. godine u doseljeničkoj češkoj obitelji. Osnovnu i srednju školu završio je u Senju i Gospiću. Završio je i učiteljsku školu u kojoj radi kao učitelj u Senju. Nakon pet godina rada upisuje Muzičku akademiju u Pragu, a kasnije dolazi u Zagreb gdje se zapošljava kao učitelj glazbe na Učiteljskoj školi. Bio je ugledan pisac hrvatskog realizma, a zvali su ga i hrvatskih Balzacom. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovjedaka. Prvu knjigu pripovjesti pod nazivom Pavao Šegota (1888.) u Zagrebu. Djela su mu većinom prožeta senjskim krajem, alkarima, životom u Senju u kojem se isprepliću prkos, ponos, poniznost, ogorčenost i itd.Umro je u Zagrebu, 20. rujna 1905. godine od posljedica tuberkuloze.