Euklion je siromah koji pronalaskom zlata postaje bogat u materijalnom smislu ali gubi na ostalim razinama. Blago u njemu budi sebičnost, pohlepu i strah. Zaboravlja na sve samo misli o zlatu. Fedra je Eukliona kći koja je vođena ljubavlju prema svome Likonidu, vjerna bogu. Megador dolazi iz imućne obitelji i samo zbog želje da se skrasi on prosi Fedru, ali na kraju ipak odustaje. Likonid iz ljubavi prema Fedri odriče se svojeg bogatstva kako bi dobio Fedru i njihovo dijete.
Škrtac je drama u kojoj su glavni motivi škrtost, pohlepa, nezasitnost, neskromnost i zlato. Tema je Euklionova škrtost i pohlepa za zlatom. Jezik je jednostavan, a pisac ismijava ljudske osobine na komičan način. Kompozicija je unutarnja sa 4 čina i jednom vanjskom.
U uvodu Euklion pronalazi zlato i sakriva ga, u zapletu Megador želi oženiti Fedru, tijekom vrhunca ćup sa zlatom nestaje, u obratu Likonid rješava zbrku, rasplet predstavlja Eukliona koji dobiva svoj ćup sa zlatom dok Likonid dobiva Fedru. Likovi su: Kućni bog, Euklion (škrtac), Fedra (Euklionova kći), Stafila (stara sluškinja), Megador (Euklionov susjed), Eunomija (Megadorova kći), Likonid (Eunomijin sin), Strobil (Likonidov sluga), Antraks i Kongrion (kuhari) i Pitodik (sluga).
Kratak sadržaj
Radnja započinje Euklionovim pronalaskom ćupa sa zlatom. Euklion je škrti starac koji pronalazi ćup sa zlatom zakopan u svom domu, te ga sakriva kako ga netko ne bi pronašao. Za to vrijeme Likonid je oljubovao Fedru (Euklionova kći). Megador na nagovor sestre odlazi Euklionu prosit Fedru. Euklion pristaje na Megadorovu prosidbu jer Megador ne traži miraz od Eukliona.
Euklion odlazi zakopati ćup u šumu. Strobil (Likonidov sluga) krade ćup sa zlatom. Likonid moli Megadora da mu prepusti Fedrinu ruku. Nadalje, iz Euklionove kuće izlazi Kućni bog. Kućni bog priča priču o djedu koji je zlato dobio na čuvanje. Euklion je škrt isto kao što je bio i djed, međutim, Fedra svaki dan odaje počast bogu te je njoj za ljubav dao da Euklion nađe zlato kako bi ju lakše udao.
Kućni bog isto tako namješta da Megador zaprosi Fedru kako bi je kasnije Likonid lakše zaprosio. Euklion viče na Stafilu i tjera je iz kuće jer je mislio da ga ona uhodi. Ona odlazi na trg jer će poglavar grada dijeliti srebro. Eumonija savjetuje svoga brata Megadora da se oženi. Oni pripadaju bogataškoj obitelji.
Megador i Euklion se susreću te ga Megador lijepo pozdravlja, Euklionu je to sumnjivo te brže bolje odlazi provjeriti je li njegov ćup na mjestu. Kada mu Megador objasni da je došao tražiti Fedrinu ruku Euklion pristaje ali bez miraza, i dalje strahuje za svoje blago. Svi dolaze u Euklionovu kuću kako bi pripremili svadbu Megadora i Fedre.
Kada Euklion čuje buku i vidi otvorena vrata pomisli da mu kradu ćup. Euklion udara toljagom Kongriona te juri za njim misleći da je lopov. Zbrka se rješava kada Euklion Kongriona uputi kući da radi posao za koji je i namijenjen. Euklion sumnja da je Megador sve namjestio da mu ukradu ćup. Dolazi Megador i u razgovoru sa samim sobom otkriva nam se kao pravednik.
Megador razmišlja na glas, a Euklion ga potajno prisluškuje. Na kraju razgovaraju i Euklion još uvijek strahuje za svoje blago te ga odluči sakriti u hram Vjere. Strobil zna da Likonid voli Fedru te želi da ju on ženi. Strobil prati Eukliona. Likonid moli majku da objasni ujaku Megadoru da on voli Fedru te da mu prepusti njenu ruku.
Fedra upravo rađa i to je potvrda Likonidove priče. Dolazi Strobil sa ćupom. Euklion je shvatio da njegovog ćupa nema i počinje luditi.Na kraju se otkriva sve, dolazi Strobil i govori Likonidu da je pronašao ćup sa zlatom. Likonid traži da se Euklionu vrati zlato. Kraj je izgubljen. Pretpostavlja se da je Likonid vratio Euklionu ćup te je zauzvrat dobio svoju voljenu Fedru.
Bilješka o autoru
Plaut (oko 254. -184. pr. Kr.) je najveći rimski komediograf. Neko je vrijeme bio radnik na pozornici, glumac u Rimu, zatim se kao trgovac zadužio pa je morao raditi kao rob u mlinu. Pripisivalo mu se oko stotinu komedija, a autorstvo je utvrđeno za samo 21, od kojih su najuspjelije ”Menaechmi”, ”Hvalisavi vojnik” i ”Škrtac”.
U svojim djelima obrađuje scene iz obiteljskog građanskog života, ali u fino tkivo grčke komedije unosi elemente grube komike, pa i lakrdije, ubacuje plesne i glazbene umetke i tako ih prilagođuje ukusu rimske publike željne prvenstveno razonode. Obilježja Plautove komedije je vješto vođena intriga u kojoj presudnu ulogu ima rob, živi dijalozi, sočan narodni govor te jasno ocrtani, često i karikirani likovi.
